Stanislav Binički, najveći jasički sin rođen je pre 151 godine
Ivan St. Rizinger
Četvrtak, 27. Jul 2023.

Svakako najčuveniji jasički sin, jedan od najvećih kompozitora u srpskoj istoriji, autor legendarnog "Marša na Drinu" Stanislav Binički čuo je svoje prve zvuke i osetio miris Morave na današnji dan pre 151 godine. Na Vidovdan prošle godine, uz “Marš na Drinu”, zahvalan rasinski narod podario mu je spomenik u centru Kruševca.

Stanislav Binički (Jasika kod Kruševca, 27. jul 1872 — Beograd 15. februar 1942) je bio poznati srpski kompozitor, dirigent i pedagog. Smatran je najvećim predstavnikom srpske klasične muzike.

Prva muzička znanja stekao je od Stevana Mokranjca i Josifa Marinkovića, pevajući u horu Obilić. Za vreme studija na Filozofskom fakultetu u Beogradu osniva Akademsko muzičko društvo. Zatim, posle jednogodišnjeg rada u gimnaziji u Leskovcu odlazi u Minhen, gde, između 1895. i 1899. godine, studira kompoziciju i solo pevanje. Nakon završenih studija, vratio se u Beograd, gde je učestvovao u razvoju muzičke i pedagoške delatnosti. Postaje vojni kapelnik i osniva prvi simfonijski Beogradski vojni orkestar, a 1904. i Muziku kraljeve garde kojom diriguje do 1920. Zajedno sa Mokranjcem i K. Manojlovićem osniva Srpsku muzičku školu. Bio je horovođa mnogih pevačkih društava i dirigent Narodnog pozorišta, gde je i 1920. godine osnovao Operu, čiji je prvi dirigent i direktor bio.

Od 1924. posvećuje se komponovanju, poznat je i po tome što je za svoje kompozicije koristio folklorne motive. Njegovo najpoznatije delo je, prva u srpskoj muzici, opera "Na uranku", opera u jednom činu iz 1903, na tekst Branislava Nušića, koja se smatra prvom srpskom operom sa elementima narodne muzike.

Autor je većeg broja kompozicija za vojne duvačke orkestre: uvertire Iz mog zavičaja, ciklusa narodnih pesama u obradi Na Liparu, ciklusa Pesme iz Južne Srbije i Mijatovke, vojnih - Marša na Drinu i Paradni marš. Smatra se da je najpoznatiji srpski marš, Na Drinu, Binički posvetio pukovniku Stojanoviću, koji je poginuo u Bici na Ceru.

Komponovao je muziku za bajku Ljiljan i omorika, uvertiru za Vojnovićev Ekvinocio, muziku za pozorišne komade Put oko sveta, Nahod, Tašana i dr.

Stanislav Binički se povukao iz javnog života 1924. godine da bi se u tišini, u punoj životnoj snazi, posvetio stvaranju. Dvadesetpetogodišnjica njegovog umetničkog rada obeležena je 3., 4. i 5. februara 1924. godine, proslavom u kojoj su učestvovala sva beogradska pevačka društva, celokupni muzički ansambl Opere i mnogi značajni umetnici tog doba. Iskazujući mu poštovanje i divljenje, umetnici-izvođači su pred beogradskom publikom, tom prilikom, izveli gotovo kompletan kompozitorski opus Stanislava Biničkog.

Pod tmurnim oblacima II svetskog rata, u okupiranom Beogradu, tiho i nezapaženo, Stanislav Binički je umro tokom surove zime, 15. februara 1942. godine. Primernim i požrtvovanim radom prineo je sebe najvišim duhovnim idealima prosvetiteljskog uzdizanja generacija Srba koje nastupaju. On, koji je prvi zaorao mnoge brazde na našim muzičkim poljima, on, koji je na njima uzgajao kulturu kolektivnog sećanja i pamćenja, zaslužio je da ga pamtimo. Vojni muzičari, svakako, hoće.

Februara 2008. godine u Beogradu je pronađena gramofonska ploča izdavača Concert Gramophone Record (okvirno, snimak je oko 1910.) sa snimkom vojne kapele kojom diriguje Stanislav Binički. Ploča se danas nalazi u fondu Narodne biblioteke Srbije.

Stanislav Binički je bio uvažena ličnost kada je, krajem tridesetih godina dvadesetog veka, pozvan da po prvi put čuje novopostavljena zvona na novoj, upravo završenoj crkvi Svetog Aleksandra Nevskog na Dorćolu u Beogradu. Prema zapisu u crkvenom letopisu Binički je, slušajući, u oduševljenju uzviknuo: "Eto konačno i Beograd dobi prava crkvena zvona".

U njegovoj rodnoj Jasici kod Kruševca svake godine se održava muzička manifestacija Dani Stanislava Biničkog, u okviru koje su nastupili mnogi ugledni solisti i ansambli. 

Legat u Kruševačkom muzeju

Na stotine požutelih fotografija, dokumenata, partitura i uspone iz života oca i sina Biničkog deo su Legata Stevana i Stanislava Biničkog u Kruševačkom muzeju, a među najvrednijim predmetima je notni zapis koračnice posvećen pukovniku komandantu Milivoju Stojanoviću, koji je predvodio Drugi gvozdeni pešadijski puk na Ceru “Marš na Drinu”. Da je u pitanju original, svedoče i brojne rukom ispisane napomene autora, kao i datum nastanka - 26.maj 1915.

Tu su i zapisi pesama od 1887-1893, prve srpske opere „Na uranku“, rukopis „Mijatovke“. Na fotografijama je zabeleženo i buđenje jugoslovenstva po osnivanju Kraljevine SHS, kroz serije koncerata orkestra Kraljeve garde, kojim diriguje Binički lično. Srećna okolnost za Kruševački muzej bila je odluka je unuka Biničkog, Milivoja Josifovića da 1999. godine pokloni porodično i muzičko nasleđe kruševačkoj instituciji.

Stanislav Binički sa svojim roditeljima, 1876. godine
Stanislav Binički kao bolničar-đak 1885. godine

Marš na Drinu

"Marš na Drinu" je pesma koja predstavlja nezaobilazni deo srpskog kulturnog nasleđa i tokom svog nebrojanog izvođenja ona se nadograđivala, modifikova i menjala u motivacijskom, simboličnom smislu, jer iako su tekst i melodija ostali isti, ona je godinama dobijala novo značenje i novo mesto u kulturi sećanja srpskog naroda i prevazišla je svoju prvobitnu simboliku i tematsku vezanost za bitke na Ceru i pobede u Prvom svetskom ratu. Ova pesma je simbol ujedinjenja Srba, simbol snage i istrajanost u borbi za slobodu, simbol junačkog duha, a pre svega mira.

Marš je napisan, odmah nakon bitke na planini Cer, početkom Prvog svetskog rata, kada je malobrojna srpska vojska odnela neverovatnu pobedu nad austrougarskom silom. U toj bici 1914. godine, poginuo je i komandant Miloje Stojanović Brka koji je predvodio čuveni Gvozdeni puk, a Binički je, oduševljen hrabrošću ovog junaka i njegovoj položenoj žrtvi, posvetio baš njemu predivnu kompoziciju.

Kasnije, Solunci – srpski ratnici, povučeni u brdima bodreći svoje saborce i sebe svirali su Biničkovu koračanicu nadajući se da će završiti što brže svoju časnu bitku. Marš “Na Drinu” je bila njihova pesma.

Komentari

Poslao Bojan Beader (nije potvrđen) u

Propustio je autor ovog članka da navede, da je zaslugom Stanislava Biničkog, u Beogradu 1910. godine prvi put izvedena Deveta Simfonija Ludviga Van Betovena, 86 godina nakon Bečke praizvedbe. Prethodno je 1908. godine Stanislav Binički u Beogradu, više od jednog veka nakon svetske premijere, prvi put izveo oratorijum "Stvaranje ", Franca Jozefa Hajdna.

Dodaj komentar

O Nama

Restoran se nalazi iznad grada na istoimenom brdu usred listopadne šume. Raspolaže zatvorenom salom sa 150 mesta i baštama koje mogu da prime i ugoste više od 300 posetilaca.

Enterijer restorana ima odvojen biznis deo i zbog toga je idealan za organizovanje seminara, prezentacija, poslovnih sastanaka.

Kontakt

Adresa

  • Restoran Bagdala
    Prvomajska bb
    Kruševac, Srbija

  • 43°34'32.0"N 21°19'08.4"E