Autor fotografije: 
rtk
Milisavu Saviću dodeljen "Bagdalin" prsten despota Stefana Lazarevića
Ponedeljak, 11. Novembar 2019.

Na svečanoj akademiji, pred punom salom Kruševačkog pozorišta, 1. novembra, je uručen „Bagdalin prsten“ jednom od najplodnijih srpskih književnih stvaralaca od druge polovine XX veka - Milisavu Saviću.

Žiri za dodelu nagrade "Bagdalin prsten Despota Stefana Lazarevića" odlučio je da ovogodišnji laureat bude Milisav Savić za romansijersko i pripovedačko portretisanje srpskog naroda i za saradnju i podršku „Bagdali“ i Kruševcu. U prigodnom programu učestvovali su sve sami poetski bardovi - Vojislav Karanović, Enes Halilović, Bojan Jovanović, Dragan Jovanović Danilov, Radomir Roko Andrić... veoma talentovana Jana Aleksić, kao i uvek sjajni Mihajlo Pantić i lucidni aforističar Ivko Mihajlović. Sve to nanovo, kao i prošle godine, začinjeno sjajnom kompozicijom Miroljuba Aranđelovića Rasinskog, na stihove Nebojše Lapčevića i Veroljuba Vukašinovića, a u sjajnom izvođenju Vlade Mitrovića i orkestra Maestro akustik - "Bagdalaši".

Obrazlažući jednoglasnu odluku žirija, koji je radio u sastavu Ljubiša Bata Đidić, predsednik i članovi Miloš Petrović i Veroljub Vukašinović, Đidić je istakao: - Od one prve proze na početku šesdesetih godina nazvane „Bugarska baraka“ do poslednjih knjiga „Epska Srbija“ i „Dolina srpskih kraljeva“ Milisav Savić je napravio jedan izvanredan luk raznovrsnosti u srpskoj prozi. Ovu, 35. „Bagdalinu“ nagradu po redu, dobija veliki pisac koji je objavio 20 knjiga.

Prema rečima književnog kritičara Miloša Petrovića, glavnog i odgovornog urednika časopisa „Bagdala“, Milisav Savić u svojim knjigama ima teme epske Srbije: - To je Srbija koja se prostire od davnine, duboko zalazi i u društveno biće Srbije čak i za vreme Obrenovića. Znači, 19. vek, a nadalje kroz knjigu „Hleb i strah“, za koju je dobio NIN-ovu nagradu, i u sadašnje vreme.

- 'Bagdala' je jedan od najstarijih časopisa koji se očuvao. Mnogi su časopisi propali, 'Bagdala' je opstala. Kao mlad slao sam neke svoje rukopise za 'Bagdalu', a drugo drago mi je jer je Despot Stefan Lazarević značajna i književna i vladarska ličnost.Ja mislim da su mi dodelili nagradu zato što sam u jednoj knjizi koja se zove "Epska Srbija" pisao i o despotu Stefanu Lazareviću, ali ne o njegovom književnom radu, nego o njegovom prisustvu u našoj naarodnoj poeziji i o njegovom prisustvu na freskama u našim manastirima, istakao je Milisav Savić, dobitnik nagrade prilikom obraćanja prisutnima.

Biografija Milisava Savića

Rođen je 15. aprila 1945. u Vlasovu kraj Raške. Gimnaziju je završio u Novom Pazaru, a studije jugoslovenske i svetske književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu. Na istom fakultetu magistrirao je s temom „Memoarska proza o prvom srpskom ustanku“, a potom i doktorirao s temom „Memoarsko-dnevnička proza o srpsko-turskim ratovima 1876-1878“. 

Bio je urednik „Studenta“ (1968—70) i „Mladosti“ (1970—72), glavni i odgovorni urednik „Književni reči“ (1972—1977) i „Književnih novina“ (1980—82). U izdavačkom preduzeću „Prosveta“ radio je od 1983. do 2004. godine, najpre kao glavni i odgovorni urednik a potom kao direktor. Bio je predsednik Srpske književne zadruge 2000-2001. Obavljao je dužnost ministra-savetnika u Ambasadi Srbije i Crne Gore, odnosno Srbije, u Rimu od 2005. do 2008. godine. Bio je i predavač srpskohrvatskog jezika i jugoslovenske književnosti na Londonskom univerzitetu (1987/88), Njujorškom državnom univerzitetu u Olbaniju (Albani, 1985/87), Univerzitetu u Firenci (1990/92) i Univerzitetu u Lođu (1999/2000). Od 2010. godine do 2014. godine bio je redovni profesor Državnog univerziteta u Novom Pazaru.

Romani su mu prevedeni na grčki, engleski, slovenački, makedonski, bugarski, rumunski. Autor je leksikona „Ko je ko – pisci iz Jugoslavije“ (1994). Objavio je više knjiga prevoda sa engleskog i italijanskog. Priredio je antologije savremene američke pripovetke „Psihopolis“ (1988), savremene australijske pripovetke „Komuna te ne želi“ (1990), „Savremena italijanska pripovetka“ (1992), te „Modernu svetsku mini priču“ (sa Snežanom Brajović, 1993). Sastavljač je i antologije „Najlepše srpske priče“ (izbor, predgovor, komentari, 1996).

Za životno delo dobio je sledeće nagrade: Stefan Prvovenčani (2008), Ramonda Serbika, Milovan Vidaković (2014), Vitez srpske književnosti (2015). Za celokupno pripovedačko delo: Veljkova golubica (2012).

Knjige pripovedaka

„Bugarska baraka“ (1969)

„Mladići iz Raške“ (1977)

„Ujak naše varoši“ (1977, Andrićeva nagrada).

Romani

„Ljubavi Andrije Kurandića“ (1972)

„Topola na terasi“ (1985)

„Ćup komitskog vojvode“ (1990)

„Hleb i strah“ (1991, Ninova nagrada)

„Ožiljci tišine“ (1996, Nagrada Miroslavljevo jevanđelje)

„Princ i serbski spisatelj“ (2008, Nagrada Laza Kostić)

„Čvarčić“ (2010)

„La sans pareille“ (2015, Nagrada Meša Selimović, Nagrada Borisav Stanković, Nagrada Petar Kočić, Nagrada Stefan Mitrov Ljubiša, Vukova nagrada)

„La sans pareille“, english editon, translated by Persida Bošković (2017)

„Doktora Valentina Trubara i sestre mu Valentine povest čudnovatih događaja u Srbiji“ (2018, Nagrada Tronoški rodoslov)

 

O Nama

Restoran se nalazi iznad grada na istoimenom brdu usred listopadne šume. Raspolaže zatvorenom salom sa 150 mesta i baštama koje mogu da prime i ugoste više od 300 posetilaca.

Enterijer restorana ima odvojen biznis deo i zbog toga je idealan za organizovanje seminara, prezentacija, poslovnih sastanaka.

Kontakt

Adresa

  • Restoran Bagdala
    Prvomajska bb
    Kruševac, Srbija

  • 43°34'32.0"N 21°19'08.4"E